Drevna slavonska baština na 'Spasovo'; znate li što su to 'križi'?

Jedan od značajnih običaja naše, slavonske, baštine svakako su i proljetni ophodi kroz selo. Među njima je i ophod križara koji se održavao na 'Spasovo', svetkovinu Uzašašća Isusa Krista u Nebo, četrdeseti dan iza Uskrsa. Postojanje ovog običaja jako je staro, potječe iz doba, kada je narodno vjerovanje i kult božanstva bilo posvećeno prirodi i prirodnim pojavama. 

 

Noseći sa sobom drveni križ, po kojem je običaj i dobio ime, ovaj proljetni ophod u dalekoj prošlosti su obavljali pastiri. Drveni križ bi načinili dan prije gdje bi ga preko noći čuvali odabrani stražari. Tek sutradan na 'Spasovo' okitili bi ga zelenilom i poljskim cvijećem. Dolaskom u selo, hodajući od kuće do kuće pjevali su obredne pjesme. Domaćini bi ih darivali u hrani koju su blagovali na bogatoj večeri organiziranoj u selu. Vjerovalo se tako da ovim ophodom prenose plodnost na polja i stoku, a u sušnom periodu dozivala se kiša. Ovaj 'spasovski' običaj u Slavoniji, Srijemu i Vojvodini nazivaju križi, križarice ili križari. Osim u selima, običaj je zabilježen i u gradovima, a sve do 1910. godine  i u Slavonskom Brodu. 

 

S vremenom su u selu ovaj ophod počeli održavati školska djeca odjevena u bogate narodne nošnje. U našim selima običaj se najduže zadržao u Donjoj Bebrini, Divoševcima, Kupini, Glogovici, Donjem Slatiniku i drugim selima da bi početkom osamdesetih godina prešao samo na pozornice smotri folklora. No, u pojedinim selima nakon nekog vremena običaj je zahvaljujući folklornim društvima obnovljen: Donja Bebrina, Donji Andrijevci, Kaniža, sela oko Podcrkavlja, da bi se ubrzo opet prestao održavati. Izuzetak su Donji Andrijevci gdje se zahvaljujući KUD-u Tomislav od 2013. godine do danas održava.

 

 

U križe su išla školska djeca. Tjedan prije djeca bi se sastajala i učila križarsku pjesmu, matere su pripremale svečanu robu, a drveni križ bi napravio otac ili djed od nekog djeteta.  Djevojčice su se spremale u svečanu robu odraslih djevojaka, uglavnom je to bila šlinga, svila i zlato, dukatima se kitile. Križ bi se u obliku vijenca kitio na spasovsko jutro zelenilom i proljetnim cvijećem: kukurjekom, dovskim karanfilom, raznim ružama i bršljanom. 

 

Djeca su se veselila u križe ići, U nekim selima (Kaniža, Donji Slatinik, Glogovica...), djeca su večer uoči 'Spasova' išla vedrit nad bunar da na sam dan 'Spasova' kiša ne pada. Nađu malo stakla od razbijenog prozora i nagnuta nad bunar tri puta da ne predahnu govorila bi: bilo vedro ko staklo.  Staklo zatim bace u bunar. Ipak, često je na 'Spasovo' znala kiša padati jer spada u kišni mjesec lipanj. Srećom, to su uvijek kratkotrajni pljuskovi pa čim prestanu djeca bi išla u križe. Po selima je znalo biti i dvije, tri grupe djece, a davno prije križari su osim u svojem selu išli i u druga okolna sela. 

 

Na čelu ophoda bio je dječak koji je nosio križ, iza njega su išle u paru po dvije djevojčice, a iza njih dječaci s korpama za darove. Pjevajući križarsku pjesmu selom se išlo ispred kuća, a ispred svake kuće djevojčice bi se uhvatile u okretano kolo, dječak s križem bio bi u sredini kola. Lagano se okrećući pjevale bi križarsku pjesmu koja se često malo razlikovala od sela, do sela. Nakon otpjevanog kola domaćice su ih darivale jajima, kolačima, suhim mesom, a u davnoj prošlosti dječaci su nosili i kantice za mlijeko i kajmak. U bližoj prošlosti djeca su dobivala kolače, industrijske slatkiše, a često su darivana i novcem. 

 

U Donjoj Bebrini hodajući selom i u okretanom kolu zabilježen je ovaj tekst križarske pjesme:

 

 

U odlasku nakon darivanja pjevali bi:

 

 

 

Mato Baboselac Mišin